Meni

Za Sve Srbe

Četnici

Četnici ( od reči četa, četovanje ) su bili pripadnici dobrovoljačke srpske gerilskeformacije koja je nastala tokom 19. veka i koja je organizovana i pomagana od strane vlasti u Srbiji u cilju slabljenja turske moći na Balkanu i ostvarivanja interesa spoljne politike Srbije.

Naziv četnici se odnosi i na ostatke vojske Kraljevine Jugoslavije koje je reorganizovao Dragoljub Mihailović, a čije je zvanično ime bilo Jugoslovenska vojska u otadžbini.

 

Poreklo

Četnici ili komite su prvobitno osnovani kao rezultat borbe protiv Otomanskog carstva. Uskoro su ostale etničke grupe na Balkanu osnovali svoje četničke odrede: Srbi, Bugari, grčki Andarti i albanski Kacaci. U početku im je Otomanska vlast pružala malo otpora, pošto su različite grupe bile primarno zauzete sukobima između njih samih. U Hercegovini, oni su se borili protiv Turaka, a u severnoj Makedoniji protiv Turaka i pro-turskih Albanaca.

Na početku Balkanskih ratova postojalo je 110 VMRO(bugarskih), 108 grčkih, 30 srpskih i 5 vlaških odreda. Oni su podržavali svoje strane u turskoj pozadini u Prvom balkanskom ratu.

Prvi Svetski Rat

Pred Prvi svetski rat četnici su raspoređeni u četiri odreda: Zlatiborski, pod komandom Koste Todorovića, Jadranski, pod komandom Vojina Popovića, Rudnički, pod komandom Vojislava Tankosića i Gornjački, pod komandom Velimira Vemića. Namenjena im je uloga komandosa. Nastupali su kao prethodnica, a u odstupanju su ostajali u neprijateljskoj pozadini. Učestvovali su u svim značajnim bitkama do proterivanja neprijatelja i oslobođenja Beograda 1914. godine. Pojedine čete su djelovale 1914. godine u borbama u istočnoj Bosni i doprle u blizinu Sarajeva.

Četnički odredi su imali velike gubitke pa su preostali četnici stavljeni pod komandu vojvode Vuka, početkom 1915. godine. U septembru iste godine ovaj odred je upućen na granicu gdje je vodio borbe sa Bugarima. Posle sloma, odred se sa srpskom vojskom povukao preko Albanije na Krf. Pošto je bio sveden na 450 boraca, odred je popunjen dobrovoljcima i upućen na Solunski front. U borbama na Sivoj steni i Gruništu odred je desetkovan, a vojvoda Vuk je poginuo. Preživeli četnici su posle toga raspoređeni u operativne jedinice. Pored ovih odreda, postojale su i neke manje četničke formacije među kojima i jedinice Jovana Babunskog i Cene Markovića, koje su 1917. godine stavljene na raspolaganje francuskoj vojsci na Solunskom frontu.

Posle okupacije u Crnoj Gori su formirane manje četničke grupe. Djelovale su samostalno i nepovezano. Na jugu Crne Gore nisu uspjele da se održe, kao na sjeveru u teško prohodnim planinama. Na kraju rata razvile su ozbiljnu akciju i razoružale su više austrougarskih jedinica.Na teritoriji Srbije je takođe ostao jedan broj četnika i vojnih obveznika koji su, organizovani u manje ili veće grupe, pružali otpor austrougarskoj vojsci. To je najviše došlo do izražaja u Toplici, Jablanici i Pustoj Reci.

Krajem 1916. godine, posle ulaska Rumunije u rat, sa Solunskog fronta je po naređenju Vrhovne komande, poslat u Toplicu vojvoda Kosta Pećanac da organizuje četničke jedinice koje bi u trenutku proboja fronta otpočele akcije protiv okupatora. U isto vrijeme, njegov zadatak je bio da spriječi prevremene akcije. Stanje je bilo takvo da je narod želeo ustanak, očekujući skori dolazak srpske vojske. Pećanac je naišao na već dobro organizovane jedinice, od kojih je najbolji bio odred pod komandomKoste Vojinovića. Do ustanka je došlo nakon odluke Bugarske da izvrši prisilnu mobilizaciju u SrbijiPećanac se protivio otvorenom ustanku jer je očekivao odmazdu, pa je zato smatrao da treba organizovati manje akcije. Ipak, pod uticajem ostalih, 21. i 22. februara 1917. doneta je odluka o početku ustanka, što je na kraju prihvatio i sam Pećanac. Vođe ustanka su, pored Pećanca, bili i vojvoda Kosta Vojinović, braća Toško iMilinko Vlahović, pop Dimitrije Dimitrijević, Jovan Radović i četovođa Milan Dečanski. Za nekoliko dana su oslobođeni Kuršumlija, Prokuplje, Lebane, Blace i Vlasotince, i došlo se nadomak Niša i Leskovca. Ustanika je bilo između 13000 i 15000, naoružanih uglavnom puškama. Okupacione snage su protiv četnika morali da angažuju tri redovne divizije povučene sa fronta, bugarske komitske čete, avijaciju i svu policiju, ukupno oko 52000 ljudi, odlično naoružanih. I pored jakog otpora došlo je do sloma ustanka krajem marta 1917. Ipak, sa pružanjem otpora je nastavljeno sve do kraja 1917. godine. Treba napomenuti da je u toku gušenja ustanka vršen neviđen teror od strane okupatora, tako da su žrtve procenjene na 20000 ljudi. Najduže se održao odred vojvode Koste Vojinovića. Njegovi ljudi su pružali otpor sve do 23. decembra 1917. godine, odnosno vojvodine smrti.

U vrijeme približavanja srpske i savezničke vojske, posle proboja Solunskog fronta, četnički pokret je ponovo ojačao i učestvovao u oslobođenju, tako da su neke veće garnizone (Peć, Nikšić) zauzeli upravo četnici.

Drugi Svetski Rat

Brzim slomom Kraljevine Jugoslavije, sile osovine komadaju područje Kraljevine Jugoslavije na manja područja s direktnom upravom dodeljenom raznim saveznicima (Mađarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji); stvara se nove države poput NDH, ili se ustoličuju kolaboracijske vlade u Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori.

Etnička razbijenost srpskog etničkih prostora je pružila okupatorima mogućnost za brže napredovanje i osvajanje vlasti. Najteža sitaucija za srpski narod je bila u onim zemljama koje su ušle u marionetsku tvorevinu Nezavisnu Državu Hrvatsku. U tim krajevima, ustaše otvoreno pomažu okupatru i počinju sistematski genocid na srpskim življem.

11. maja 1941. godne nastaje Ravnogorski Pokret na čelu sa đeneralom Dragoljubom-Dražom Mihailovićem. 15. april 1941 godine, je bio prekretnica u karijeri pukovnika Mihailovića. Tog dana, pukovnik Mihailović je rešio da se izdvoji od glavnine trupa Druge armije i krene ka Drini. Slučaj je hteo da njegova borbena grupa sa zastavom 41. pešadijskog puka ostane jedina aktivna organizovana jedinica u kraljevini, i tako bude stožer jedne od vojnih formacija koje su tokom rata pružale otpor silama Trojnog pakta i njihovim saveznicima na bazi četničkog ratovanja. Na Ravnoj gori je osnovan prvi štab i ona će tokom ratnih godina postati simbol srpskog četničkog pokreta u Drugom svetskom ratu. Po dolasku na Ravnu Goru 11. maja 1941. godine, Mihailović je doneo odluku da organizuje pokret otpora. U toj početnoj fazi organizacije Ravnogorskog pokreta postavljen je temelj kasnijoj vojnoj organizaciji: operativne trupe, vodovi, čete, bataljoni; kasnije i brigade i korpusi. Ljudi koji su upućivani na određen teren davali su instrukcije i organizovali narod. 1943. godine u Teheranu na konferenciji trojice odlučeno je da se Mihailović odbaci kao saveznik

Poruke
200

Player
Slusajte nas preko playera

Anketa
Dali priznajete nezavisnost Kosova?
Ukupno odgovora: 334

Marketing

Broj posetioca
Free Counter

ZA SVE SRBE      Free website builderuCoz