Meni

Za Sve Srbe

Kralj Aleksandar Prvi (Cetinje 16. decembar 1888. - Marselj 9. oktobar 1934.), takođe nazivan kralj Aleksandar Ujedinitelj, je bio prvi kralj Kraljevine Jugoslavije (1929-1934), a pre toga je bio kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kralj Aleksandar je bio drugi sin kralja Petra I i kneginje Zorke. 

Nakon zavođenja šestojanuarske diktature 1929. godine i donošenja oktroisanog ustava 1931. godine, ubijen je u Marseju 1934. godine od strane zaverenika. 


Mladost 

Aleksandar je rođen na Cetinju 16. decembra 1888, njegov deda po majci bio je crnogorski kralj Nikola I Petrović, a baba kraljica Milena. Kum na krštenju bio mu je, preko izaslanika, ruski car Nikolaj II Romanov. Detinjstvo je proveo u Crnoj Gori, a osnovnu školu završio u Ženevi. Dalje školovanje nastavio je u vojnoj školi u Petrogradu, a potom u Beogradu, po dolasku kralja Petra I na srpski presto 1903. godine. 

Sudbinski preokret u životu mladog princa Aleksandra nastupio je 1909, kada se njegov stariji brat, princ Đorđe odrekao prava nasledstva prestola. Kao prestolonaslednik, princ Aleksandar je pristupio reorganizaciji vojske, pripremajući je za konačan obračun sa Turskom. 


Ratovi 

U Prvom balkanskom ratu 1912, prestolonaslednik Aleksandar je kao zapovednik Prve armije vodio pobedonosne bitke na Kumanovu i Bitolju, a potom 1913. u Drugom balkanskom ratu bitku na Bregalnici. U Prvom svetskom ratu bio je vrhovni zapovednik srpske vojske u bitkama na Ceru i Kolubari 1914, kad je srpska vojska potpuno razbila vojsku Austrougarske monarhije. Ponovo napadnuta 1915. od Nemačke i Bugarske, Srbija je podlegla u neravnopravnoj borbi. Sa mnogim gubicima srpska vojska se, zajedno sa starim kraljem Petrom I i prestolonaslednikom Aleksandrom povukla preko Albanije na ostrvo Krf, gde je reorganizovana. Kada se kralj Petar I zbog bolesti povukao od vladarskih poslova (24. juna 1914. po novom kalendaru), prestolonaslednik Aleksandar je postao Regent. Posle oporavka i popune srpska vojska je iste godine odnela veliku pobedu na Solunskom frontu, na Kajmakčalanu. Završne operacije proboja Solunskog fronta u jesen 1918, srpska vojska je izvršila pod vrhovnom komandom Regenta Aleksandra, sa odličnim komandnim kadrom u koji spadaju vojvode Živojin Mišić, Stepa Stepanović i Petar Bojović. 


Ujedinjenje 

Posle vojničkih došli su i državnički uspesi. Nakon odluka srpske Narodne skupštine i Narodnog Vijeća u Zagrebu, Regent Aleksandar je proglasio ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu državu, 1. decembra 1918. Ovim činom ostvareni su ideali o ujedinjenju južnih Slovena, za koje su se zalagali njegov otac i deda. Posle smrti kralja Petra I (16. avgusta 1921.), Regent Aleksandar je postao Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca. 1922. godine oženio se princezom Marijom od Rumunije. U tom braku rođena su tri sina – Petar, Tomislav i Andrej. 


Agrarna reforma 

Posle Prvog svetskog rata, agrarnu reformu, kojom bi se ukinuli feudalni i polufeudalni odnosi u poljoprivredi i pravednije raspodelila zemlja, najavio je regent Aleksandar u proklamaciji od 6. januara 1919. godine: "Ja želim da se odmah pristupi pravednom rešenju agrarnog pitanja i da se ukinu kmetstva i veliki zemljišni posedi. U oba slučaja zemlja će se podeliti među siromašne zemljoradnike, sa pravičnom naknadom dosadašnjim vlasnicima njenim". Sa Regentovom proklamacijim Vlada Kraljevine SHS je 27. februara 1919. godine objavila prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme kojima su raskinuti kmetovske - čivčijski odnosi u Bosni, Hercegovini, Staroj Srbiji i Makedoniji, a u Dalmaciji kolonatski odnosi. Pored ukidanja feudalnog poseda, propisana je eksproporijacija velikih poseda od preko 57,5 hektara. Predviđeno je da se ti posedi podele državnjanima Kraljevine SHS koji se bave obrađivanjem zemlje, a zemlje uopšte nemaju, ili je nemaju u dovoljnoj meri. Agrarnom reformom se želelo ujednačiti poljoporivredni sklop novoujedinjenih pokrajna sa pretkumanovskom Srbijom, koje jedina nije imala feudalne posede na svojoj teritoriji. Agrarnu reformu pratila je kolonizacija, tj naseljavanje dobrovoljaca i siromašnih građana i zanatlija koji nisu imali svoje zemlje. Kolonizacijom srpskog stanovništva ojačavao se granični pojas u Banatu, Bačkoj, Staroj Srbiji i Makedoniji. Kolonisti su dobijali 5 hektara obradive zemlje, koja je pripadala starešini porodice. Kolonisti su bili oslobođeni plaćana poreza na tri godine, kao i plaćana građe iz državnih šuma i plaćanja provoza državnom železnicom. Domorodac je imao ista prava kao i kolonista tj. naseljenik, s tim što im je odbijano ono što već imaju. 


Diktatura 

Na planu unutrašnje politike, u Kraljevini SHS došlo je do ozbiljne državne krize izazvane zaoštrenim partijskim i međunacionalnim odnosima. Neprestana polemika između vladinih radikala i poslanika opozicije predvođenih HSS-om je dovela do toga da godine 1928. radikalski poslanik Puniša Račić ubije Pavla Radića i Đuru Basaričeka i teško ranio Stjepana Radića, koji je kasnije podlegao povredama. Novi vođa HSS je postao Vladko Maček. 

Kralj Aleksandar je, koristeći nerede izazvane atentatom kao povod, zaveo diktaturu 6. januara 1929. godine (poznata kao šestojanuarska diktatura) i ukinuo ustav. Deo poslanika Hrvatske stranke prava (Ante Pavelić) odlazi u inostranstvo i stvara ustašku organizaciju. U Makedoniji jačaju probugarski elementi. Kralj je 3. oktobra preimenovao državu u Kraljevina Jugoslavija. Umesto nasleđenih istorijskih pokrajina, reorganizuje državnu upravu stvarajući devet banovina i grad Beograd. Pošto je Kralj procenio da su se političke prilike u zemlji smirile, proglasio je 1931. novi Ustav (tzv. "Oktroisani Ustav”). Uveren da će se državna kriza trajno rešiti tek stvaranjem jugoslovenske nacije, Kralj Aleksandar I je pokušao da taj cilj ostvari sprovođenjem politike tzv. "integralnog jugoslovenstva”, koja se pokazala kao neuspešna. 


Atentat 


U spoljnoj politici, intenzivno je radio na sklapanju međudržavnih odbrambenih saveza usmerenih protiv sila koje su težile reviziji Versajskog sistema mirovnih ugovora. Njegovom zaslugom stvorena je 1921. Mala Antanta (Kraljevina SHS, Rumunija i Čehoslovačka). Savez sa Francuskom sklopljen je 1927, a 1934. obrazovan je Balkanski savez između Jugoslavije, Rumunije, Turske i Grčke. 

Prilikom posete Francuskoj, u koju je otputovao da bi učvrstio odbrambeni savez protiv nacističke Nemačke, Kralj Aleksandar I ubijen je u Marseju, 9. oktobra 1934 od strane hrvatskih ustaša i makedonske VMRO, a pod zaštitom Italije, Nemačke i Mađarske. Zajedno sa njim tada je ubijen i francuski ministar spoljnih poslova Luj Bartu. Atentator je bio Vlado Černozemski. Njegova smrt duboko je potresla čitavu Jugoslaviju, a njegovo telo ispraćeno je od stotina hiljada ljudi čitavim putem do Oplenca, gde je sahranjen je u Zadužbini Kralja Petra I. Narodna skupština i Senat Kraljevine Jugoslavije dali su mu naziv Viteški Kralj Aleksandar I Ujedinitelj.
Poruke
200

Player
Slusajte nas preko playera

Anketa
Dali priznajete nezavisnost Kosova?
Ukupno odgovora: 334

Marketing

Broj posetioca
Free Counter

ZA SVE SRBE      Free website builderuCoz